Kolumnarije

ponedjeljak, 05.06.2006.

Mobiteli...(i cure)

Mobiteli su po mnogima jedan od najvrijednijih izuma, koji je kakti olakšao živote ljudima. Njegova multifunkcionalnost ga čini mnogima uređajem bez kojeg ne mogu. I tu su proizvođači mobitela zaradili. Svako malo izdaju nove modele, oblike, te izmišljaju toplu vodu s raznim multimedijskim nebulozama. No pitanje je koji će nam vrag sve to? Da li je mobitel stvarno sprava o kojoj trebamo toliko ovisiti. Jer ljudi očito ne primjećuju do čega je dovelo korištenje mobitela. Jedne večeri, dolazim doma, standardno se uvaljavši u fotelju kad mi poruka dođe, a u njoj piše "Bok, kaj ima?".I kaj sad? Dali ima smisla opće se dopisivati perko moba? Ak me trebaš, nazovi me il mi pozvoni na portafon pa gremo van, al koji vrag ću se dopisivati. A najjači su oni s uletima curama prek mobitela, il još bolje, kad netko pita curu prek mobitela. To je strašno! Prije se cijenila hrabrost, tehnika, i sve ostale tehničke discipline uleta curama, na taj način su se razlikovali hrabri od papaka, al ovo je uberjadno, opće išta poduzimat preko poruka?!? Danas se više ne cijene ti uleti, sve je prešlo u zaborav. Pa dečki, zar smo stvarno toliko žalosni da nemožemo prići curama, a to se od nas i traži. Pa kako opće možeš nekog zašprehat prek moba? I onda kad poćnu valjat onim kraticama tipa lol, rofl i sl., ma daj molim te. Umjesto citiranja stihova pod mističnim svjetlom mjesečine(recimo da ne pretjerujem), šalju se poruke tipa "C U" il "GTG", ma prestrašno. Od davnih dana, ljudskih početaka, muškari su bili ti koji su vrebali ženke(osim ak si pauk), a danas dečki ko trutovi u disku stoje kraj šanka s pićem i odmjeravaju cure, a da nekaj poduzmu, bože sačuvaj. Ljudi moji, pa od lovaca ćemo postat lovina. Jer oni se boje(pazi, lovce je strah!!!) da ih cura ne odbije. I kaj onda!?! Traži dalje. Ak te spuca, proradi na tehnici, što znači da nisi dovoljan alfa mužjak za nju(iako kojput cure pretjeruju, onak nedodirljive milostive). Zato manite se tih mobitela, i u boj! Jer ak ne opravdaš taj xy kromoson, odi u časne sestre...

- 15:55 - Komentari (3) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2006.

Nogomet

Nogomet je prava ovisnost. Istina bog da od svih ljudi pravi se javio smijeh
Jednom kad si uvučen u taj svijet, nema povratka. Al to je prelijepa ovisnost. I jedna velika stvar koja dijeli nas dečke od cura. Kad se cure nađu popričati, uvijek iste sheme: joj kak se ona iz b. razreda obukla, jesi vidila novu sliku prelijepog dead Johnija Deepa iz pirata s kariba, čula sam da su u tom i tom dućanu stvari na sniženju nut , bla, bla, bla. Al kod nas je to jednostavno: Bok. Bok. (sekunde šutnje) Ej si gledao finale lige prvaka, koji je taj sudac lopov, kaj je onaj Henry izvodio, si vidio one fintice Ronaldinha još prije, i tak u nedogled. A što je najžešće, taj izvor je nepresušan. A svi dečki znaju nekaj o tom području, i ide...Vozim se ja tako busom u školu(još negdje u 3. mjesecu), i sjedim pored frenda. "Si vidio kak je Asenal zabio gol Realu...", ja kažem "...ma da, no onaj pogani Werder se krumpa, nafajfo mi je 3 gola u zadnjih 15 min". U tom trenutku se okreće čovjek ispred mene, oko 50-tak godina, vidno zaintrigiran temom"E a kak je prošla Barcelona?", na što se okreće drugi čovjek, odgovara mu na pitanje i tako započinje razgovor i komentari. Niti ih ja poznajem, nit imam namjere, no eto, kako je nama lako pričati, bez ikakvih poteškoća, lijepo ubiti vrijeme u sendvičari od busa, i na kraju svako svojim drumom. To je nešto jedinstveno. Al ljudi moji, NAj fascinantnija stvar je kad cijela nacija, bilo BBB-oci, bilo torcida, bilo tko, stoje, grle se i navijaju za Hrvatsku. Cijela nacija postaje jedno, pa ako je to stvarno nemoguće bilo gdje drugdje, onda bar u tim 90 minuta kratkim trenutcima... hrvatska